pobjeda
imenicaženski rodA1
ES
victoria
EN
victory, win
Antonimi
Drugi oblici
Oni koji se pojavljuju na tečaju.
- pobjeduacusativo singular
pobjedu
Caso/forma flexionada: acusativo singular de pobjeda (f.), "victoria". Etimología (del lema): del protoeslavo *pobĕda "victoria" (de po- + raíz bĕd-/běd-, "vencer/forzar"; cf. pobijediti "vencer"). Variante ekaviana pobeda. Uso típico: acusativo = objeto directo o tras na, u, za → izboriti pobjedu "lograr la victoria". Remitir al lema pobjeda.
Ejemplo: Hrvatska je izborila pobjedu. — "Croacia logró la victoria."

